Kako se završila moja saga sa Pegazom, šta se desi kada se vodi otvoren i iskren razgovor i da li je praštanje važno? Pročitajte u nastavku.

Bio sam na poslu kada mi je danas zazvonio telefon. Sa druge strane sekretarica direktora Pegaza. Pretpostavljao sam da će me nakon jučerašnjeg mejla kontaktirati u vezi sa neprijatnošću koju sam doživeo, ali direktor lično? Ne. Image

Prvo što mi je rekao jeste da je pročitao mejl i da sam potpuno u pravu. Pitao je kako da me obeštete jer do sada nisu imali sličan slučaj. Otvoreno sam mu rekao da mi nije cilj da „zaradim“ na ovom slučaju, da me ljutnja prolazi lagano i pošto je insistirao na nekoj vrsti nadoknade da će sasvim biti dovoljno da mi omoguće da iskoristim plaćenu kartu. Ponudio je više meseci besplatnog prevoza njihovim autobusima. Nisam ni to hteo da prihvatim je zaista ne osećam potrebu. Verovatno se mnogi pitaju zašto? Evo pokušaću da odgovorim.

Svako zaslužuje drugu šansu. Ljudski je oprostiti. Nisu ovo samo fraze, ja u to čvrsto, ali čvrsto verujem. I molim vas da ne tražite da obrazlažem.

Druga stvar je da sam u njegovom izlaganju prepoznao da se on suočava sa onim od čega boluje naša privreda – mentalitet neljubaznosti i neprofesionalnost zaposlenih (što nikako nije opravdanje ali jeste argument više da prihvatim ispruženu ruku).  To je stvar protiv koje ne pomažu ni kažnjavanja ni oštre mere već samo i isključivo rad na podizanju svesti. Nadam se da su moja žalba i moja reakcija pomogli u tom smislu.

Odgovorni u lancu su kažnjeni, ja sam ozdravio, spremam se za put u Kušiće već sledećeg petka. Siguran sam da će par dana provedenih na svežem vazduhu u krugu porodice te podrška prijatelja i velikog broja gradjana Ivanjice i okoline koji su mi se ovih dana javljali, učiniti da što pre zaboravim neprijatan dogadjaj.

Da zaključim: ne treba ćutati kada vam neko povredi pravo, dostojanstvo ili uverenje. Naročito se ovo odnosi na vas koji ste ili ćete imati neprijatnosti u vezi sa povredom potrošačkih prava. Stekao sam uverenje da postoji institucionalni put da se problem reši (ili sam ga makar ja pronašao).

Ovo mi je posebno drago jer je dosta ljudi po principu „uzalud se boriš sa vetrenjačama“, unapred osudilo na propast moju malu borbu. Ne likujem, ali moram priznati da mi je zbog njih posebno drago da se ovo sve završilo kako se završilo.

Ne ponovilo se.